|
|
Maja S. Franković Grafičke skulpture 30. VII. - 28. VIII. 2008. |
|
|
Knjige-objekti ili grafičke skulpture Bogat stvaralački opus Maje S. Franković raznolik je i nije vezan samo uz jedan slikarski medij. Autorica pripada malobrojnim umjetnicama koje ne robuju jednom likovnom izričaju; ona eksperimentira, traga i nastoji spojiti nekoliko medija kao što su grafika, kolaž i slikarstvo. Tim izborom slikarica ostvaruje sredstvo koje će joj poslužiti i dovesti je do neslućenih mogućnosti likovnog izričaja, pri čemu neiscrpnom energijom svladava sve tajne grafičkih tehnika i vještina. U tim je likovnim ostvarenjima očita njezina ljubav prema grafici i njezinoj tajnovitosti koja se krije u stvaralačkom procesu njezina nastajanja, u onoj metamorfozi koja započinje od rukom ostavljenog traga na grafičkoj matrici pa sve do nanošenja boje i korištenja različitih kemijskih procesa. Sve su to pretpostavke koje nastaju prije samog čina otiskivanja, i kada pod težinom valjka nastaju neočekivani i nadasve začudni oblici, koji kao da izlijeću iz začahurenih ličinki za koje nitko ni izdaleka nije mogao naslutiti da će se preobraziti u ljepotu leptira još ljepših krila koji leteći, lebdeći, uspinjući se, šireći i skupljajući ta prekrasna krila, izazivaju naše divljenje. Otvaranjem knjige- objekta slijedimo priču, intimnu i toplu, koju rado dijelimo s onima koje volimo, ili pak kada sami maštamo u intimnim trenucima teško se odlučujući koja je ostavila najdublji trag. Surađujući s mnogim književnicima Maja S. Franković ispreplela je njihove riječi sa slikarskom linijom i bojom koje zajednički korespondiraju stvarajući pritom bogato suzvučje ugodnih tonova. U njezinim knjigama- objektima sretno se i spretno isprepleće likovno i verbalno. Riječ postaje znak koji je u funkciji likovnog, ali pritom ne nestaje značenje riječi i ostaju njezine poruke. Autoričina se crvena Rozalinda proteže grafičkim prikazom preko isto takve crvene podloge iz koje probijaju bjeline, koje ga čine dinamičnim. Upravo ta ravnoteža odnosa boja i njihovo međusobno sučeljavanje te ritam koji vlada cjelinom kompozicije pretaču se u trodimenzionalne oblike novog medija. Njezine su grafike realnost za sebe; ujedno su i plošne i prostorne. Njihova mobilnost daje im posebnu arhitekturu koja se gradi različitim presavijanjima nje same. Knjige- objekti Maje S. Franković upravo su izgrađene na volumenu oblika, gdje je grafika u funkciji volumena kao njezin sastavni, ali nezaobilazni, zapravo njezin dominantni dio, koji je kao takvu određuje i definira oduzevši joj prvotni smisao knjige kao isključivog oblika prezentiranja književnog djela. Slikarica svoje knjige- objekte ponajprije ostvaruje darom svog crtačkog nerva, vještim duktusom i slikarskim ispisom, najčešće na kamenoj podlozi iz koje se oslobađaju metaforički znaci otisnuti na bjelini plohe, u kojima podjednaku ulogu imaju i linija i boja; linija koja svojom gradacijom od tankoćutne i lirske do snažne i odlučne, u sinesteziji s bojom koja je izražena u kromatski diferenciranim planovima, ostavlja dojam osebujne ekspresije, pri čemu izbjegava čvrste obrise među njima. Znalačkim korištenjem i nijansiranjem crne boje, zapravo odnosom prema bijeloj boji, autorica postiže vrlo snažnu impresiju i dramatičnost. Njezina slikovna i grafička sintaksa semiotičko je propitivanje znaka i mogućnosti njegovih varijacija pri čemu otkriva nova značenja , novu simboliku i metaforiku svoga umjetničkog izražaja. U ritmičkoj rapsodiji trodimenzionalnog medija semantika slikaričina iskaza tumači se i afirmira u prostoru različitih iščitavanja produbljujući znak istinske ljepote njezinih umjetničkih postignuća. (ulomak teksta Mikice Maštrović iz knjige Maja S. F., F&F d.o.o, Grafička djelatnost, Rijeka, 2007.)
Maja S. Franković rođena je u Rijeci 1951. Diplomirala je 1984. grafiku i povijest srednjeg vijeka na Odsjeku za likovne umjetnosti Pedagoškog fakulteta u Rijeci. Magistrira je litografiju 1989. na Akademiji likovnih umjetnosti u Ljubljani (Slovenija). U svrhu stručnog usavršavanja posjetila je brojne gradove u Europi i Sjedinjenim Američkim Državama, te je od 1970. do 1971. godine pohađala u Londonu Camden Arts Centre. Od 1971. godine izlaže svoje radove na brojnim skupnim i samostalnim izložbama u Europi, ali i u cijelom svijetu. Za svoj rad primila je mnogobrojne nagrade i priznanja. Od 1991. započinje svoje redovite godišnje boravke u Cité Internationale des Arts u Parizu. Radi na višegodišnjem ciklusu knjiga-objekata i eksperimentira s kolažiranjem predmeta po grafikama. Od 1999. godine organizira i vodi ljetne radionice litografije u srednjovjekovnom gradiću Brseču. Godine 2002. promovirana je u zvanje redovitog profesora Sveučilišta u Rijeci, grada u kojem živi i djeluje kao umjetnica. U Parizu boravi od 2005. kao diplomatkinja u Stalnom predstavništvu Republike Hrvatske pri UNESCO-u u Parizu. |
|
|
|
|
|
|
|