O Alenu Bošcu Alen Božac je radio maske za film genijalnog redatelja Stanleya Kubricka "Oči širom zatvorene". To mi je on rekao da napišem. Ne bih se ni sjetio. Izmišljam, naravno. Ne to da su njegove maske na filmu, nego da se ne bih sjetio to spomenuti. Rođen je negdje početkom '70-ih u pulskom rodilištu, da bi ga potom deportirali u njegovu otadžbinu Loboriku, gdje ga se i dan-danas uz nemali trud može pronaći. Nemirnog je duha. Puno putuje. Trenutno dosta vremena provodi u Bolzanu u Italiji. Ne znam što tamo radi. Kaže da tamo ljudi pričaju njemački, ali ja mu ne vjerujem. - Stvarno pričaju njemački - uporan je. - Ma di si vidio da Talijani pričaju ijedan strani jezik, a kamoli njemački. Te su ga riječi malo pokolebale, ali je na koncu ipak ostao pri svom. Tvrdoglav je i teško prihvaća tuđe stavove. Jednom mi je rekao da ja ne bih mogao tri dana sjediti i gledati u drvo. - Zašto bih uopće sjedio pred drvom tri dana? - Eto vidiš, ne možeš - slavodobitno je uskliknuo. - Alene, ti ne shvaćaš da sam ja odrastao u gradu i da mene ta tvoja zenbudističkoseoska varijanta previše ne tangira. Uvrijedio se. Popili smo tu noć više butelja vina. Mislim da je bilo bijelo. Uglavnom, maske Alena Bošca pojavljuju se u Kubrickovom filmu "Oči širom zatvorene". Nakon tog filma su se rastavili Cruise i ona bjonda australka... kako se zove.. ne mogu se sjetiti. Uglavnom, maske se, koliko se sjećam, pojavljuju u nekim seksi scenama. Maske su zapravo morbidne. Znam da skrećem s teme, no čovjeku tako dođe. Alen Božac je završio srednju Umjetničku školu. Išlo mu to od ruke. Zatim je pohađao Accademiu di belle arti u Veneciji. Poslije mu se malo gubi trag pa ga se opet sreće u Loborici, gdje radi venecijanske maske. Tvrdio sam da se od tih maski može zaraditi gomilu novca, ali Alen me demantirao. Nikad od toga nije napravio industriju. Valjda je bio lijen, a i nije mu se dalo. Danas je Alen odrastao čovjek. Ima brata Anđela, sestru Anamariju i živi mirnim bolcansko-loboričkim životom. Ne znam zašto nije postao dizajner ili slikar. To ćete ga morati pitati sami. Bojan Žižović