Nakit kao znak odnosa u prostoru Je li u svijesti gledatelja i korisnika suvremeni autorski nakit konačno postao umjetničkom disciplinom doraslom izricanju stavova? Možemo li se odmaknuti od već prihvaćenih komentara koji se dotiču slobode izbora materijala, novih načina vrednovanja, društvene relevantnosti, odnosno od atributa koji nakit uglavnom određuju na sličan način, svrstavajući ga među rubne umjetničke discipline kojima po potrebi i sklonostima mijenjamo predznak? Prije nešto više od dvije godine, pišući tekst za monografiju posvećenu nakitu Nenada Robana, pokušala sam odrediti širi kontekst njegova stvaralaštva. Na to me potaknulo nekoliko serija stvorenih tijekom godina u kojima se osjetilo u kolikoj ga mjeri inspirira stvarni svijet, okolina koju percipira i nastoji interpretirati u mediju nakita i njemu specifičnom formatu. Često je upravo arhitektura bila poticaj procesa koji su uslijedili, bez obzira tumačili ih kao redukcionističke, "destilacijske" ili idejne. Posljednjih godina Nenad Roban se vraća arhitekturi kao trajnoj inspiraciji. No, ne radi se o neposrednim utjecajima koje će ljubitelji arhitektonike automatski prepoznati, nego o pokušaju sažimanja i prenošenja iskustva tijela u stvarnom prostoru, o njihovoj ovisnosti i naglašavanju međusobno uspostavljenih odnosa, o komunikaciji koju arhitektura potiče navodeći autora na interpretaciju viđenog i na razotkrivanje određenih detalja. Spomenimo među njima raznovrsne senzacije nastale na spoju unutarnjeg i vanjskog prostora - tijela i njegove neposredne okoline, pri čemu se u stvaralačkom procesu nastoji osvijestiti ritam njihovih komunikacija kao i uloga raznih čimbenika koji utječu na taj odnos. Osim kompozicije, kod koje elementi ritma, odnosa punog i praznog, svjetla i sjene sudjeluju u arhitektoničnosti pojedinog predmeta, odabir materijala jedan je od važnih faktora koji pripomaže boljem razumijevanju umjetnikova koncepta. Metal i drvo trajan su poticaj i njima se umjetnik vraća nakon što je godinama eksperimentirao s bezvrijednim materijalima i odbačenim/nađenim predmetima. Spomenimo transparentnost pleksiglasa kojim se koristi prilikom izrade kad transformira izvorne karakteristike materijala te kombinacijom boja i oblika uspostavlja vezu, uz ostalo, i s povijesnim avangardama koje su na njega i ranije utjecale. Kinetičnost se trenutno, nakon pokretljivih minimalističkih predmeta izrađenih od inoxa, izražava na drugačiji način - u srazu elemenata od kojih je nakit sastavljen, u raznovrsnoj obradi pojednih dijelova (složit ćemo se da je putanja svake bačene kocke različita). Nakon razdoblja krajnje jednostavno obrađenih oblika javlja se bogatstvo pokreta, mogućnost zamjene ili preraspodjele dijelova, njihova odmicanja ili primicanja tijelu. Ujedinjenje pokreta i oblika za kojim je težio uslojilo se, a svojedobno do krajnosti definirane billovske krivulje u Robanovu slučaju gotovo su neminovno nadograđene osobnim iskustvom. Narativnost drva usklađena je s tišinom pleksiglasa i metala, koloristički i toplinski odnosi su komplementarni, a pozornost je posvećena strukturi te unutrašnjem prostoru nakita (vidljivom i naslućenom). Kroz proreze je moguće vidjeti tijelo. Osjetljivost i višeznačnost odnosa nakita i tijela pripadaju vidovima koji se često spominju u literaturi. Konceptualna iskustva oblikovanja nakita, s kojima se susrećemo od 70-ih godina nadalje, za koja je karakterističan pristup objektu kao nezavisnom predmetu, a osobito pozicija u kojoj nakit uspostavlja dijalog s tijelom (ali se referira i na društvene i/ili psihološke fenomene), predstavljaju okvir unutar kojeg je potrebno razmatrati autorski pristup Nenada Robana, koji se pritom ne odriče tradicije obrade materijala i dekoracije. Zadržavajući svoj istraživački integritet te stvarajući na temeljima saznanja o suvremenim kulturalnim temama, Roban svjesno koristi navedene umjetničke strategije sudjelujući u pomicanju granica umjetničke discipline oblikovanja nakita. Sandra Križić Roban Moj frend Robi i uloga nakita u mom životu Strašno je puno literature s naslovom "moj prijatelj taj i taj" što govori o važnosti prijateljstva. S druge strane nisu baš zamijećeni uradci s naslovom, recimo, "moja punica", "moj šef" i njima slični. Stoga sam i ovu crticu naslovio točno ovako, kao posvetu frendu. Robi je oblikovatelj nakita, ja sam pak oblikovatelj riječi, ali se obojica uglavnom služimo običnim i jeftinim materijalima. On gumom, drvetom, žicom, šarafima, a ja barbarizmima, nepristojnim glagolima i leksikom periferijske barabe. Dakle, obojici nam je "drago kamenje" tek ono "koje se kotrlja". I tu smo već u šestom retku na našoj glavnoj temi, na Rolling Stonesima, na svem onom što je s njima, kamo se kreću, jel' tko pao ili zaglavio na odvikavanju, kad točno izlazi ovo ili ono, te koji su sve gradovi udaljeni manje od dva soma kilometara da bi se čovjek, onako usput, zaletio na koncert. Kužite, igramo tako pingač ispred čuvene galerije Križić & Roban, odleti nam loptica preko plota i njemu se tobože ne da otići po nju. A onda ode na Stonese u Rotterdam, kao da mu je to odmah tu pokraj slastičarnice Horak ili Kemoboje. Tko bi to shvatio! Robi je inače frend koji pomno prati moje rođendane; ja sam pak bitanga koja na njegove u pravilu zaboravlja. Tom prilikom svaki put dobivam nešto što pripada našoj privatnoj glazbenoj mitologiji. Recimo mini vergl koji s pedesetpostotnom točnošću svira "Satisfaction", puzzle od čijih se komadića može složiti slika Stonesa, skoro u prirodnoj veličini i što ti ja znam... Sad očekujem, možda, kurje oko Charleya Wattsa ili kokos koji je s palme pao skupa s Keithom Richardsom. Moj frend Robi uvjerljivo tvrdi kako njegov autorski nakit mora nositi obilježja osobe kojoj je namijenjen. On upre svoje psihoanalitičko oko u naručitelja, ošaca ga i napravi mu, recimo, narukvicu ili broš iz kojih se zrcali cijela njegova osoba. Iako nisam čovjek koji nosi nakit, posjedujem artefakt koji je Robi izradio i poklonio mi ga za rođendan. To su gumbi za košulju, ili, kako to ljudi često zovu - manšete. E sad, nemojte mi samo kazati kako to nije nakit, jer običan puk ne nosi takve složene ukrase nego si naprosto prišije dugme od kostrijeti ili plastike. Rekonstruiram kako se stvar morala odvijati. Robi se jednostavno analitički zagledao u mene, ispitao sve zakutke moje svijesti i arhetipski supstrat na dnu mojeg ega i izradio mi gumbe s replikom znaka kakav se nalazi na albumu "Between The Buttons". Ako se pitate čijeg albuma, onda ste skroz van toka priče. Dakle, Robi je zaključio da bi takva savršena stvar najbolje išla uz moju osobnost kao takvu. I tu nije pogriješio. Djelomični zez bio je tek u tome što ja idiotski uporno nosim košulje s kratkim rukavima, čak i zimi kad to normalan svijet ne radi. Ali, ti fantastični gumbi sa Stonesima! To mi se tak dopalo da sam smjesta otišao u trgovinu i kupio jednu košulju firme Modea iz Garešnice. I tako je sad slika moje tvrdoglave i čangrizave osobe bitno razgrađena i promijenjena. Postao sam čovjek s jednim nakitom i s jednom košuljom dugih rukava. Nosit ću je i na sljedećoj fešti u Mađarskoj. Robi, molim te da središ sve stvari oko te izložbe pa pravac na koncert. Čekam te ispod "stejdža" s plastičnjakom piva. See you in Budapest! Goran Tribuson Nenad Roban (Koprivnica, 1951.), diplomirao oblikovanje nakita na Kraljevskoj akademiji lijepih umjetnosti u Antwerpenu, Belgija (1977.). Polazio poslijediplomski studij na Višem institutu antwerpenske Akademije (1989.-90.). Početkom 90-ih je osnovao atelijer za izradu nakita u kojem i danas stvara. Do 2001. djeluje kao slobodni umjetnik - oblikovatelj nakita. Surađuje sa zlatarima i oblikovateljima nakita u Hrvatskoj i Europi, izučavajući i nadograđujući vještine i tehnike izrade. Održao je nekoliko predavanja o suvremenom nakitu.  Član je Hrvatskog društva likovnih umjetnika. Sa Sandrom Križić od 1999. vodi galeriju Križić Roban, u čijem izdanju je 2005. godine objavljena monografija Nenad Roban Nakit Jewellery. Za vrijeme studija nagrađen je s dvjema nagradama za oblikovanje - Inno Bourla (1976.) i Ringer&Diamond (1977.), obje u Antwerpenu. Godine 2006. proglašen je dizajnerom nakita godine i nagrađen za kolekciju unikatnog nakita (Zlatna poluga-Mineralexpo, Zagreb). Samostalne izložbe Galerija Rigo - Muzej Lapidarium, Novigrad, 2007. Galerie V&V, Beč, 2006. Galerija Karas, Zagreb, 2005. Galerija Križić Roban, Zagreb, 1999. Galerija Grubić, Zagreb, 1997. Galerija ULUPUH, Zagreb, 1992. i 1997. Galerija za jedan dan, OKC, Zagreb, 1988. Galerija Likum, Zagreb, 1987. Galerija Nova, Zagreb, 1985. Galerija Lotrščak, Zagreb, 1983. Galerija Nazor, Zagreb, 1981. Galerija DARS, Zagreb, 1981. Galerija Izlog, Zagreb, 1978. Skupne izložbe (izbor) Valuable Links. Jewels from OSCE Countries, MEEC, Centre Céramique, Maastricht, 2003., National Gallery for Foreign Art, Sofia, Bulgaria, 2004., Österreichisches Museum für Volkskunde, Vienna, 2004. Et pourqui pas?, Galerie Black and Karusel, Paris, 2001. Tjelesno - aspekti suvremene figurativne umjetnosti, Galerija PM, Zagreb, 2000. 34. zagrebački salon, Zagreb, 1999. 31. zagrebački salon, Zagreb, 1996.  Umjetnički unikatni nakit, Muzej grada Siska, 1995. 19 Laden, Werkstadt Galerie, Graz, 1991.-1992. O zajedničkom u prirodnom, 22. salon mladih, Zagreb, 1990. Recentni nakit, Muzej za umjetnosti i obrt, Zagreb, 1988. Odijelo - otvoreno djelo, Galerija Galženica, Velika Gorica, 1988.  25x junger schmuck international, Galerie Kunsthandwerk, Berlin, Forum Handwerk, Mainz, Galerie Goldader, Hamburg, 1987.-1988. 17th International Exhibition of Jewellery, Celje, 1983. Zatečeno u atelieru, Galerija Karas, Zagreb, 1980. 50 Years of Rotary Club, Antwerpen, 1976.