Pored toga što je Goran Trbuljak jedan od najvažnijih hrvatskih konceptualnih umjetnika međunarodne reputacije, postoji nekoliko dodatnih razloga zašto Trbuljak, već treći put, izlaže u Rigu. Naime, ta prostorom mala galerija u starogradskoj jezgri Novigrada, otvorila je svoja vrata 1995. godine - upravo s Goranom Trbuljakom. Kustos i producent izložbe "Paleta s pet prstiju" bio je galerist Marino Cettina iz Umaga. Tako su njih dvojica na neki način zadali smjernice daljnjeg djelovanja tada još ne formalno postojeće galerije. Kako god bilo, 1996. započinju formalne izlagačke godine Riga. Trbuljak još jednom izlaže 2005., u fundusu galerije biva pohranjena njegova - jedina! - javna skulptura, "Paleta za pet prstiju", a ove godine, Rigo sretno slavi svojih dvadeset godina postojanja i rada. Drugi razlog za Trbuljakovu izložbu bio bi taj što je Rigo, pored Galerije Krinzinger iz Beča i Apoteke iz Vodnjana, uključen u organizaciju novog pilot-projekta "Umjetnička rezidencija Kuberton" u istoimenom zaseoku pokraj Momjana. Umjetničku rezidenciju predstavit ćemo na Trbuljakovoj izložbi, a projekt započinje 2. svibnja. No o kakvoj je vezi ovdje riječ? U listopada 1976., u Brdu, zaseoku pokraj Momjana u Istri, održan je prvi, danas antologijski, susret suvremenih umjetnika iz Austrije, Hrvatske i Srbije. Organizatorica i producentica bila je galeristica dr. Ursula Krinzinger, a od hrvatskih umjetnika sudjelovali su Boris Demur, Mladen Stilinović,  Rajko Radovanović i - Goran Trbuljak. Dakle, četrdeset godina od istarskih umjetničkih događanja "Brdo '76" prigoda je za aktualizaciju i valorizaciju ne samo tzv. nove umjetničke prakse nego i pionira novih pristupa kustoskoj i galerijskoj praksi koji su pomicali granice kako suvremene umjetnosti tako i njezina tržišta. Četrdeset godina kasnije, dr. Ursula Krinzinger, koja jednako toliko godina dolazi u Istru, svoju privatnu kuću u Kubertonu ustupa na dva mjeseca mladim austrijskim i hrvatskim umjetnicima i time otvara prvi program Artist-in-residence u Istri. Radovi Christiana Eisenbergera, Anje Ronacherer, Bernda Oppla, Dine Zrneca i Maje Markovićvić će, poslije Trbuljakove izložbe, također biti predstavljeni u Galeriji Rigo. Treća spona Trbuljaka i Riga je koncept njegove ovogodišnje izložbe, već sadržan u samom njezinu naslovu "Umjetnik bez galerije isto je što i krumpir bez friteze, a galerist bez galerije je kao friteza bez ulja". Na taj način Trbuljak ne želi "pokazati ništa novo i originalno", unatoč tome što je već "star i ćelav" - on još uvijek... traži galeriju.  Dakako, morali smo zanemariti njegovu "netalentiranost" jer za ovu prigodu on pokazuje svu svoju raskoš vrsnog crtača koji je u studenome 2015. u Parizu, po cičoj zimi, crtao iz dana u dan i tako u mjesec dana nacrtao 150 najpoznatijih pariških galerija, mahom onih iz Rue de Seine. No, broj crteža vjerojatno je i dvostruko veći jer je neke, zbog "netalentiranosti", morao ponoviti. Kako bismo ga onemogućili da priča uokolo  da on ipak nije crtač koji se klati pariškim ulicama, u Rigu, ali i na pozivnici, u katalogu i na jumbo-plakatu naći će se i fotografija Žarka Vijatovića na kojoj se jasno vidi da je sve to istina. No nije to sve. Nakon više od četrdeset godina karijere (koliko je prošlo i od Brda '76"), Trbuljak je naučio lekciju te je za ovu prigodu odlučio svoje crteže ponuditi svim nacrtanim galerijama na otkup. Odatle naslov izložbe, kao i popratno pismo na francuskome jeziku u knjizi. Dakle, Trbuljak više ne traži galeriju u kojoj bi izlagao nego galeriju kojoj nudi svoj rad na otkup. Našoj galeriji, koja slavi svoj 20 rođendan, ostaje tek utjeha da Trbuljak održava kontinuitet rada, kao i to da je knjiga izložbe otisnuta u nakladi od 222 primjerka, od kojih su 22 numerirana i potpisana od autora. Jerica Ziherl