DAVOR SANVINCENTI: Before the first Light
 
20. 6. - 8. 7. 2012.
Galerija - Galleria Rigo

U srijedu, 20. lipnja 2012. u 20 h u Galeriji Rigo, održat će se otvorenje izložbe multimedijalnog umjetnika Davora Sanvincentija, Before the first Light. Riječ je o premijernom predstavljanju projekta započetog  2011. godine koji objedinjuje i sažima neke od temeljnih postavki autorova umjetničkog djelovanja. Serija  polaroida snimljenih na raznim lokacijama, kako sam naziv izložbe otkriva u trenutku prije prvoga svjetla, upotpunjena je i popratnim audio zapisom. Izložbu će otvoriti Marina Viculin, muzejska savjetnica (ravnateljica Klovićevih dvora, Zagreb), autorica teksta pratećeg kataloga.

Izložba traje do 8. srpnja 2012.

Radno vrijeme galerije: 10 - 13, 18 - 22 h
zatvoreno ponedjeljkom i praznikom

Rubna titranja Davora Sanvincentija

Marina Viculin, odabrani ulomci

Prije prvoga svjetla

Davor ustaje sat, dva prije svitanja da bi na crno-bijeli polaroid ulovio nepoznati komadić eksterijera prije nego što ga obasja prva zraka sunca. To čini na različitim mjestima, bilo gdje na kontinentu, bilo gdje na svijetu gdje se zatekao. Već to ozbiljno ulaganje životne energije da bi se rano ustalo i često hodalo dugo i daleko ususret svitanju postavlja veliki zahtjevni upitnik pred crno-bijelu sličicu koja bi trebala biti rezultat.

Nižu se čarobne malene zamućene sličice. Na njima je malo ili gotovo ništa tragova ljudske prisutnosti. Čarolija je u nježnosti trenutka, u blagosti svjetla čiji je izvor u trenutku okidanja još bio ispod horizonta. Nema sjena, nema kontrasta sve je utopljeno u zajedničkoj sreći difuznog svjetla. Nema diferencijacije, nema dobra i zla, svijet se tek rađa.

Jako su lijepe jer su jako ranjive. One uvijek izgledaju kao da su prolazne i kao da će se baš sad i baš ovdje pred mojim očima promijeniti. Gledajući ih nisam nikada sasvim sigurna da su iste. Tekuće su kao vrijeme.

Ma koliko začudne bile, doživljaj koji proizvode ove snimke na crno-bijelim polaroidima ne čini mi se razmjeran trudu koji je bio uložen u njihov nastanak. To me tjera da razmišljam dalje, da potpunije pojmim što one predstavljaju. Ne u smislu onoga što bi bilo na njima predstavljeno. Sasvim suprotno u smislu onoga zbog čega su tu, a što pogled ne dohvaća.

Glavno tijelo gljive je micelij, njezin podzemni dio koji zaboravljamo jer ga ne vidimo, i koji može postojati desetljećima bez onog veselog izdanka s klobukom. Ono što mi zovemo gljivom je ekcesno stanje tog podzemnog stvora koji ne spada ni u biljke ni u životinje. E tako meni izgledaju Sanvincentijevi polaroidi snimljeni Prije prvog svjetla, izgledaju kao prelijepi ekscesi jedne puno sveobuhvatnije i nezamislivo složenije situacije koja je onaj pravi Sanvincentijev rad! A polaroidi su samo njegove zanosne efemerne pojavnosti.

Oni su zaista prolazni. Razvijeni iz ekponirane bjeline iscrtane nevinim svjetlom Mallarméovog svitanja, oni se mijenjaju u usporenom ritmu svjetlosnih mijena. Pomalo će žutiti i na kraju će jednog dana potpuno nestati, kako mi o tome piše sam autor spominjući stih Stéphana Mallarméa: Le vierge, le vivace et le bel aujourd'hui...

Davorov rad Prije prvoga svjetla ima i svoj ritualni segment. Kada kreće u lov na sliku nevinog polaroida on okida samo jedanput i zatim ga bez gledanja sakriva u neki mračni skroviti pretinac puštajući ga da se razvije. Zatim bira trenutak kada će ga pogledati. Bira osamu i kupuje vrijeme.

Odgađa pogled. Odgađa susret koji se već dogodio, ali su posljedice još nepoznate. On ne zna što se ulovilo i strahuje je li "sve bilo uzalud". Zašto to odgađanje? Zašto ritual samo jednog okidanja? Kao i diskretni šarm polaroida tako i faktografija njihovog nastanka upućuju na priču puno dužu i puno širu od procesa proizvodnje instant sličice.

U određenom je smislu Sanvincentijev polaroid ona propusna membrana s početka pripovijesti. Sadrži sva ograničenja koja su ga učinila pogodnim i prihvatljivim za bilježenje otiska rubnoga područja. Ovoga je puta rub smješten između noći i dana.

Da bi se potpuno razumio ovaj Sanvincentijev rad, treba se sjetiti prave prirode svake, pa i instant, fotografske slike. Fotografija je prekretnica, jer je potpuno mehaničkim procesom nastanka slike osporila dvojnost: Time je nađeno rješenje dualističkog shvaćanja svijeta, pa je nova civilizacija i po tome nova što nakon fotografije gubi manevarski prostor između duha i materije, odnosno, oslobađa se svih dilema duha i tijela.1

Slika koja nije proizvedena manualno i koja nema trag majstorove duhovnosti posredstvom traga njegove ruke jasno pokazuje da je moguće proizvesti otisak bez dodira. Što je kontradiktorno samom konceptu otiskivanja!

Na svojim ranojutarnjim instant fotografijama Davor Sanvincenti hvata onaj propušteni segment spektra. Možda prisutnost noći u jutarnjem svjetlu, možda previsoke i preniske frekvencije vibracija u krajoliku, možda još neprobuđene dijelove budućeg dana. Zato snima samo jedan polaroid, zato ga ne gleda odmah već kasnije kad se dan potpuno uobliči. Rituali dugog hodanja u nepoznatom krajoliku, snimanja samo jedne fotografije, odvajanje od stabilne stvarnosti običnog jutra na poznatome mjestu pojačava propusnost membrane! Ono što je zanimljivo je zašto ta otvorena svijest Davora Sanvincentija čini instant fotografiju osjetljivijom na frekvencije izvan uobičajenog vidljivog spektra?

1Dimitrije Bašičević, Konzekvence fotografije, 11. Digresija o kulturi i umjetnosti sedamdesetih godina, u katalogu izložbe Inovacije u hrvatskoj umjetnosti sedamdesetih godina, GSU, Zagreb, 1982., str. 85.

Davor Sanvincenti

/r.1979/ a.k.a. Messmatik a.k.a. Gurtjo Ningmor - multimedijalni je umjetnik. Intenzivno se bavi područjem audiovizualnog i antropologijom vizualne kulture, posebno se fokusirajući na propitivanje različitih stanja i oblika ljudskih osjeta i percepcija. Pomna promatranja, zapažanja i istraživanja koja prožimaju znanstvenu i umjetničku sferu okosnica su njegova stvaranja.

Njegovo se umjetničko djelovanje grana u razne medije: film i video, fotografija, fizičke svjetlosne i zvučne instalacije te audiovizualni performansi. Njegovi se radovi bave konceptom iluzije, istražujući moguće granice percepcije te konstrukcije iskustva. Sanvincenti istražuje estetske i kvalitativne mogućnosti različitih medija u funkciji direktne komunikacije s posjetiteljem koji postaje neizbježan dio samoga rada, reflektirajuća misaono-tjelesna struktura.

Njegovi su radovi prikazani na brojnim samostalnim i skupnim međunarodnim izložbama i festivalima na lokacijama poput Centre Georges Pompidou, Paris; HfG/ZKM, Karlsruhe; Lincoln Center, New York; Joanneum Museum, Graz; MSU, Zagreb; HB Galerie, Rotterdam; NIU, Barcelona; La Triennale, Milano; Filmoteca Española, Madrid; MSUV, Novi Sad; Umjetnički paviljon, Zagreb; Haus der Kulturen der Welt, Berlin. Dobitnik je nagrade Radoslav Putar 2010. za najboljeg umjetnika do 35 godina. Njegova se fizička videoinstalacija pod nazivom 1001 nalazi u zbirci Muzeja Suvremene Umjetnosti u Zagrebu.

www.messmatik.net

Before the first Light / 2011.
projekt u tijeku
polaroid 70 x 70 mm
okvir 250 x 250 mm
web / http://soundcloud.com/gurtjo-ningmor (audio zapis)
 
Galerija Rigo
italiano
english
deutsch
 
Copyright © Muzej-Museo Lapidarium, 2007-2017. | design by Studio Cuculić | developed by STO2 | 3D by Roberto Cimador