21. 10. - 27. 11. 2011. Muzej - Museo Lapidarium otvorenje: petak, 21. 10. 2011. u 19 h u prostorima Muzeja O zbirci... Akademski slikar Mujo Adrović (rođen 1954. u Ivangradu u Crnoj Gori - umro 2010.) ostavio je za sobom velik broj umjetničkih radova. Godinama čuvani u njegovoj obiteljskoj kući u Poreču, ali zbog njihove kvantitete i dimenzija i na raznim posuđenim lokacijama - radovi se 2007. pohranjuju u Muzeju Lapidarium te postaju jedna od pridruženih komponenti njegova fundusa. Jelica Tanasić, autorova supruga i vlasnica zbirke, željela je radove ustupiti jednoj od istarskih muzejskih ustanova kako bi se sačuvali, ali i kako bi se valorizirala njihova umjetnička vrijednost - u novigradskom će muzeju naići  na potporu i suradnika. Mujo Adrović svoje je obrazovanje stekao na beogradskom Fakultetu primijenjenih umjetnosti - gdje je 1981. diplomirao na odsjeku za slikarstvo. Stvaralačku zrelost doseže osamdesetih godina prošlog stoljeća upravo u Poreču gdje će kasnije osnovati i obitelj. U porečkom okruženju naći će svoje mjesto - izlažući na skupnim izložbama, sudjelujući na Rivijerinoj slikarskoj koloniji, čemu se 1988. godine pridružuje autorovo samostalno izlaganje u Galeriji Narodnog sveučilišta (današnjoj Maloj Galeriji). Sve do početka devedesetih aktivno stvara njegujući vlastiti izraz i senzibilitet, ali i zarađujući za život poput  brojnih akademskih slikara iz svog okruženja - izradom portreta. U tadašnjoj Galeriji 6 (kasnije Galerija Zuccato) iz usmenih izvora doznajemo da je nekolicina njegovih radova bila izložena i dostupna za prodaju. No, početak devedesetih pokazat će se kao doba velikih promjena - uskoro ga sustiže  bolest koja će drastično promijeniti njegovu svakodnevnicu onemogućujući mu pored ostalog i nastavak bavljenja umjetničkim pozivom. Brojni sačuvani akademski radovi potvrđuju Adrovića kao vrsnog crtača - osobina je to koja će se nastaviti isticati u njegovu izrazu. Prema sačuvanim ranim radovima jasno je da uvjerljivo i svjesno savladava zadatke na fakultetu - rad prema modelu, pejzaž, mrtvu prirodu... To je ujedno doba kada se u većini radova osjeća prevlast figuracije - potvrđuju to brojne studije, skice, krokiji... No sasvim je jasno da se dobro koristi i bojom kao likovnim elementom. Nemoguće je ne primijetiti kako u tematskom pogledu posebno poglavlje unutar autorova opusa zauzimaju  kompozicije čiji su glavni akteri  čudnovata, mistična ponekad i eterična i nedefinirana bića, ali i poluljudi - poluzvijeri sa precizno razrađenim i definiranim fizionomijama koje autor smješta u međusobne kontekste, bestežinske prostore... ali i tjeskobne interijere (kao light - motiv pojavljuje se rešetkasto uzglavlje kreveta). Nastaju tako crteži, ali i radovi izvedeni u kombiniranim sliko-crtačkim tehnikama, snažni u dojmu, potresni u poruci... Da li je to autor predosjećao zlu kob koja će ga zateći? Pretenciozno je zagovarati ovakvu tezu... No, za pretpostaviti je da su likovi koje je stvorio ujedno i nositelji određenih simbola i poruka te da je autor sasvim sigurno kroz njih razradio svojevrstan paralelni nadrealni svijet. Gledajući u nastale likove ne možemo ostati ravnodušni - njihova je snaga velika. U slikarskim radovima kasnijeg datuma posebice onima velikog formata  figuracija ustupa mjesto ekspresiji - gesta i boja  vodit će glavnu ulogu te će u brojnim radovima ostaviti iznimno kvalitetne i uvjerljive kompozicije i to u duhu ponajboljeg apstraktnog ekspresionizma. Isticat će se vlastita kromatska skala, vrlo često popraćena naglašenim, ponekad i dramatičnim teksturama... Autor zadivljuje i velikim brojem pripremnih skica nastalim u raznim tehnikama o čemu svjedoči brojna sačuvana građa u vidu blokova i skicirki... Uspoređujući primjerice skice i kasnije nastale radove na platnu jasno je vidljivo da se autor za svoje velike kompozicije pomno pripremao i o njima promišljao. Kako bi se dalje razvijao autorov izraz, da li bi i do koje mjere bio prisutan na likovnoj sceni možemo samo nagađati. Ali ono što je sigurno da je kvaliteta ovog autora neupitna i da su radovi koje je za sobom ostavio vrijedno nasljeđe - prije svega za njegovu obitelj, ali i nas ostale. Ketrin Milićević Mijošek Radno vrijeme Muzeja: listopad: 10 - 13, 17 - 20 studeni: 10 - 13, 17 - 19 h zatvoreno ponedjeljkom i praznikom