Izložba suvremenog autorskog nakita Predgovor: Sandra Križić Roban, Goran Tribuson "Je li u svijesti gledatelja i korisnika suvremeni autorski nakit konačno postao umjetničkom disciplinom doraslom izricanju stavova? Možemo li se odmaknuti od već prihvaćenih komentara koji se dotiču slobode izbora materijala, novih načina vrednovanja, društvene relevantnosti, odnosno od atributa koji nakit uglavnom određuju na sličan način, svrstavajući ga među rubne umjetničke discipline kojima po potrebi i sklonostima mijenjamo predznak? Prije nešto više od dvije godine, pišući tekst za monografiju posvećenu nakitu Nenada Robana, pokušala sam odrediti širi kontekst njegova stvaralaštva. Na to me potaknulo nekoliko serija stvorenih tijekom godina u kojima se osjetilo u kolikoj ga mjeri inspirira stvarni svijet, okolina koju percipira i nastoji interpretirati u mediju nakita i njemu specifičnom formatu. Često je upravo arhitektura bila poticaj procesa koji su uslijedili, bez obzira tumačili ih kao redukcionističke, "destilacijske" ili idejne. Posljednjih godina Nenad Roban se vraća arhitekturi kao trajnoj inspiraciji. No, ne radi se o neposrednim utjecajima koje će ljubitelji arhitektonike automatski prepoznati, nego o pokušaju sažimanja i prenošenja iskustva tijela u stvarnom prostoru, o njihovoj ovisnosti i naglašavanju međusobno uspostavljenih odnosa, o komunikaciji koju arhitektura potiče navodeći autora na interpretaciju viđenog i na razotkrivanje određenih detalja." Iz predgovora Sandre Križić Roban "Robi je oblikovatelj nakita, ja sam pak oblikovatelj riječi, ali se obojica uglavnom služimo običnim i jeftinim materijalima. On gumom, drvetom, žicom, šarafima, a ja barbarizmima, nepristojnim glagolima i leksikom periferijske barabe. Dakle, obojici nam je "drago kamenje" tek ono "koje se kotrlja". I tu smo već u šestom retku na našoj glavnoj temi, na Rolling Stonesima, na svem onom što je s njima, kamo se kreću, jel' tko pao ili zaglavio na odvikavanju, kad točno izlazi ovo ili ono, te koji su sve gradovi udaljeni manje od dva soma kilometara da bi se čovjek, onako usput, zaletio na koncert. Kužite, igramo tako pingač ispred čuvene galerije Križić & Roban, odleti nam loptica preko plota i njemu se tobože ne da otići po nju. A onda ode na Stonese u Rotterdam, kao da mu je to odmah tu pokraj slastičarnice Horak ili Kemoboje. Tko bi to shvatio! Robi je inače frend koji pomno prati moje rođendane; ja sam pak bitanga koja na njegove u pravilu zaboravlja." Iz predgovora Gorana Tribusona