Povodom 40 godina ŠKOLE STVARALAŠTVA i 26 godina NOVIGRADSKIH PROLJEĆA Muzej-Museo Lapidarium Vas sa zadovoljstvom poziva na otvorenje izložbe u petak 24. travnja 2015. u 17.30 sati. Izložba ostaje otvorena do 24. svibnja 2015. Radno vrijeme: 10-13, 17-19 Zatvoreno ponedjeljkom i praznikom Da bi se nešto uradilo, ostvarilo, da bi nešto postojalo potrebno je sudjelovanje. Sudjeluje li se bezazleno, svaka će pojavnost dobiti drugačiji, novi ili svježi oblik. Na taj način gledaju djeca. Ona ne promatraju svijet oko sebe kao pasivni primatelji stvari nego ih gledajući - stvaraju. Njihova tajna jest u gledanju s novog motrišta, onog koje nije uvjetovano onim što očekujete da ćete vidjeti. Zato je izuzetno važno da (sva) djeca gledaju bezazleno, to je jedan od načina da njihov i naš svijet bude živ i čudesan. I sama djeca su još neistražena čuda (kao uostalom i djetinjstvo), ili, da se poslužim riječima pripovjedača priča za odrasle Stanislava Habjana - to su čuda koje ne čude koliko bi trebalo. Djeca su kao čitav svemir koji se ogleda u bunaru iz kojega možemo zvijezda i sunca izvlačiti u beskraj - kaže pripovjedač i nastavlja - a djetinjstvo naše djece proleti nam kao san, a vlastito se čini kao cijela povijesna epoha. I zbilja jest, i to nezavršena, otvorena kao knjiga iz koje premalo čitamo, a sve je naše u njoj. Stoga je važno da je zamisao ispred nas, da ima prostora za stvaranje i ostvarenje, a time i izazova, igre i radosti. Sve to, pa i više od knjižnih zanosa, nalazimo u smotri stvaralaštva darovitih učenika, koja se iz godine u godinu održava u Osnovnoj školi Rivarela u Novigradu. I to kontinuirano. Ove godine slavimo 26 godina od održavanja Novigradskog proljeća i - jubilarnih - 40 godina od osnivanja Škole stvaralaštva. Dovoljno dugo razdoblje da, recimo, jedno od darovite djece danas bude voditelj/mentor, možda one iste radionice koju je kao učenik u jednom od proljeća pohađao. Na desetak tisuća djece, i još toliko onih nešto i više starijih, prošlo je kroz Školu stvaralaštva. Osnovne postavke svih tih kreativnih proljeća ostale su nepromjenjive: okupljanje darovitih učenika iz cijele Hrvatske, rad u kreativnim radionicama (ove godine ih ima 20), stjecanje različitih praktičnih i socijalnih vještina te razvijanje humanih zasada i estetskih vrijednosti. Dakako da su se tijekom vremena neke od radionica ugasile, otvorile se nove, prije svega one koje prate digitalizaciju i virtualnu sliku. U skladu s time i metodologija rada prilagodila se informatičkom dobu, no bez obzira na to osnovna načela Škole stvaralaštva ostala su ista: dobrovoljno sudjelovanje, sloboda stvaralačkog izražavanja i timski rad. Ima puno poveznica koje ulaze u razmatranje o fenomenu dječjeg stvaralaštva. Jedna od poveznica svih tih proljeća je iznalaženje glavnog "lika" stvaralaštva, odnosno teme. Nimalo lak zadatak, a kada se jednom tema odredi ne možemo slutiti kamo nas ona sve može odnijeti. Ove je godine tema LAĐA. Rekli bi ništa lakše i jednostavnije, možda (čak) i banalno. Međutim, postoji mnoštvo različitih LAĐA. Postoje prave kao i povijesne ili one iz mitova. Postoje velike i male, one za mora i one za jezera. Postoji i ona iz područja arhitekture - lađa - kao uzdužni dio crkve. Kako god, priča o lađi gotovo uvijek je i priča o vodi. Jedino kada je lađa na suhom, popravku ili otpadu. Ili, samo na površini rijeke, kao kod Harona koji je prevozio duše umrlih s jedne obale na drugu. Jedna od "velikih" priča o lađi je i Noina. U tom slučaju onda su tu i životinje; svejedno one kopnene ili vodene, one domaće ili divlje. Argonauti su plovili lađom s pedeset vesla. Ova čuvena Argo lađa bila je prva ikada napravljena, a ime joj znači "brza". Mogla se nositi na ramenima, a mogla je govoriti i proricati. Neki stručnjaci joj pripisuju i ulogu usmenoga priručnika za plovidbu morem i rijekama. Bez obzira na to što se Istra izrijekom ne spominje, njezin se prostor u toj priči našao usred mitskih plovidbenih putova koji su već tada premrežili europski kontinent. Neki tumače da su Argunauti došli do ušća rijeke Mirne, i evo nas opet na početku - u Novigradu. Što želim reći? Da nije LAĐA samo slika plovila na razne pogone i s raznim namjenama, ili ono što je usidreno u slikovitom novigradskom Mandraču, nego da je to pojam koji u sebi sadrži čitav kaleidoskop tema i podtema koje se mogu razraditi u brojnim maštovitim inačicama. No, sve te lađe iz stare, ali i novije književnosti u konačnici su iste i služe za stjecanje znanja, i nije važno je li su to lađe iz basni, bajki, narodnih kazivanja ili povijesnih događaja. Ako bi se poslužili jezikom kojim su pisane stare knjige, rekli bismo da se razuman čovjek u plovidbi uvijek oslanja na svoju lađu. O tome stoljećima govore učeni ljudi, a u našem slučaju, u ovom proljeću o tome će govoriti darovita djeca. A što oni kažu? Kao što ćete zaključiti i sami - da sve lađe nisu potonule. Stoga se prostoru Muzeja Lapidarium mogu razgledati sve LAĐE učenika/učenica, učesnika ovogodišnje Škole stvaralaštva "Novigradsko proljeće" koji su pohađali Keramičarsku radionicu (voditelj/mentor Boris Roce), Slikarsku radionicu (voditelj/mentor Đanino Božić) i Fotoradionicu (voditelj/mentor Borislav Božić). Jerica Ziherl Pogledajte letak